Žena kojoj sam čitao, Bernharda Schlinka počinje kao tinejđerska erotska fantazija. Ali kako je to poznato iz filmske ekranizacije romana s Kate Winslet postoji tu i jedno iznenađenje. Nekoliko godina kasnije čađom umrljani mladac otkriti će da je žena s kojom je provodio popodneva nakon škole tokom rata bila SS - nadglednica u Auschwitzu. U snovima početi će se pojavljivati SS - ovka u crnoj odori, s bičem kojim udara o saru svoje čizme.
No Žena kojoj sam čitao nije roman o miješanju erosa i tanatosa: tinejđerske erotske fantazije i ženskog monstruma iz Auschwitza. Tu razinu priče Bernhard Schlink tek ovlašno dodiruje. Prvi njemački roman koji se popeo na vrh New York Timesove liste bestsellera ima drugi zadatak: on pokušava objasniti kako je netko, koga volimo, mogao biti dio mašinerije holokausta.
Posrijedi je njemačko generacijsko pitanje. Poslijeratna njemačka djeca generacija je siročadi: nacija bez očeva i djedova. Roditelji su nosili Hitlerove uniforme, a djeca su morala živjeti s njihovom odgovornošću i njihovom krivnjom. Povremeno to je značilo i odricanje od roditelja. Možda i stoga jer je čovjek već svojom "ljubavlju prema roditeljima nepovratno upleten u njihovu krivnju" piše Schlink.
U svom ponešto sentimentalnom romanu Schlink ne dovodi u pitanje kriminalnu odgovornost nadglednice iz Auschwitza kojoj se sudi zbog sudjelovanja u umorstvu dvjestotinjak logorašica zatočenih u crkvi koja je tokom bombardiranja do temelja izgorila. Međutim, cijeli je roman konstrukcija koja bi trebala objasniti taj zločin, i djelomice ga opravdati. Dakle, objasniti neobjašnjivo, i opravdati ono što ne može biti opravdano.
Download
0 komentar(a) :
Objavi komentar