Smiještajući radnju u zavodljivi svijet mode i filma, Paulo Koeljo tematizuje moć pojedinca i način na koji uspjeh manipuliše ljudskim snovima da bi ih na kraju uništio.Vješto preplićući različite likove i njihove međusobno povezane priče, autor nam u svom dvanaestom romanu dočarava uzbudljivu sliku svijeta prezasićenog glamurom i raskalašnošću, i ukazuje nam na kobne posljedice naše opsjednutosti slavom.
Dvadeset četiri sata u Kanu. Lice i naličje džet-seta. Šta je sve spreman čojvek da učini iz ljubavi, čak i ako je ruski milijarder?
Paolo Koeljo rođen je 24. augusta 1947. u Rio de Janeirou u Brazilu. Pohađao je u vjersku školu Isusovaca. Kao tinejdžer rekao je majci da želi postati pisac na što mu je ona odgovorila "Otac ti je inžinjer, logičan i razuman čovjek s definisanim pogledom na svijet. Da li znaš šta uopće znači biti pisac". Tražeći odgovor na ovo pitanje zaključio je da "pisac uvijek nosi naočale i nikad ne češlja kosu", a da mu je "dužnost i obaveza biti neshvaćen od svoje generacije". Kada mu je bilo 17, roditelji su ga zbog introverznog ponašanja i suprostavljanja tradicionalnom načinu života poslali u umobolnicu. Pustili su ga kada mu je bilo 20 godina, a u međuvremenu je bježao tri puta. Paolo Koeljo poslije je rekao "Nije da su me željeli povrijediti, jednostavno nisu znali šta da rade... Nisu to učinili da bi me uništili, nego da bi me spasili.
Po želji roditelja, Paolo Koeljo upisao se na fakultet prava i odustao od toga da postane pisac. Nakon godine dana napustio je fakultet i počeo putovati po južnoj Americi, sjevernoj Africi, Meksiku, i Evropi. Živio je kao hipik i uživao drogu. Po povratku u Brazil pisao je pjesme za Elis Reginu, Ritu Lee, i Raul Seixasa. Zbog tih pjesama, koje je vlada smatrala ljevičarskim i opasnim, 1974. je bio uhapšen i mučen. Iako je uspio zaraditi i proslaviti se pisanjem pjesama, 1986. se odlučio potpuno posvetiti pisanju romana. Preokret je nastao tokom učešća u obrednoj šetnji Put za Santijago (Road of Santiago de Compostela) u Španiji, što je i opisao u svom djelu Hodočašće.
Paolo Koeljo svaku novu knjigu počinje tek kada nađe bijelo pero u januaru neparne godine. To je vezano za njegovu prekretnicu da postane pisac. Dok je odgađao trajni prelazak na pisanje po povratku sa Puta za Santijago, rekao je "ukoliko danas nađem bijelo pero to je znak koji mi Bog šalje da počnem pisati novu knjigu". Pero je našao na prozoru prodavnice i počeo pisati taj dan.
0 komentar(a) :
Objavi komentar