Alkemija se smatra jednim od najstarijih i najtajnovitijih umijeća čovjecanstva, a u ovoj je knjizi prvi put izložena u izravnom i jednostavnom jeziku.Paulo Coelho proučavao je Alkemiju 11 godina, upoznavajuci njezin simboličan jezik i prakticnu primjenu. Da bi napisao "Alkemičara", otputio s do egipatskih piramida i pustinje Sahare u potrazi za izvorima i glavnim kodeksima Velikog Djela - tajnom koja je privukla mnoga ljuska srca i duše u Srenjem vijeku, to čini danas, a činit će i u novom tisućljeću.
Roman Alhemičar, sa kojim je ovaj najčitaniji latinoamerički pisac posle Markesa (The Economist) stekao svetsku slavu, prodat je u tiražu od 10 miliona primeraka.
Od prvog brazilskog izdanja (1988) do danas, Alhemičar je preveden na 56 jezika i postao savremeni klasik.
Američko društvo knjižara proglasilo je roman Alhemičar najboljom knjigom za mlade u 1994. godini, francuski časopis Elle knjigom godine 1995, u Jugoslaviji je dobio nagradu "Zlatni bestseler" Televizije Beograd i "Večernjih novosti" (1995, 1996).
Alhemičar je predstavljao temu mjuzikla koji je izveden u Japanu 1997. godine; poslužio je i kao inspiracija za simfoniju koju je komponovao Valter Tajeb; a kompanija Warner Bross otkupila je prava za snimanje filma.
Ovu svojevrsnu "filozofsku bajku" kritičari su poredili sa Malim princom Sent Egziperija zato što odiše životnim optimizmom i san tumači ne kao bekstvo, nego kao način spoznaje skrivene realnosti.
Paolo Koeljo rođen je 24. augusta 1947. u Rio de Janeirou u Brazilu. Pohađao je u vjersku školu Isusovaca. Kao tinejdžer rekao je majci da želi postati pisac na što mu je ona odgovorila "Otac ti je inžinjer, logičan i razuman čovjek s definisanim pogledom na svijet. Da li znaš šta uopće znači biti pisac". Tražeći odgovor na ovo pitanje zaključio je da "pisac uvijek nosi naočale i nikad ne češlja kosu", a da mu je "dužnost i obaveza biti neshvaćen od svoje generacije". Kada mu je bilo 17, roditelji su ga zbog introverznog ponašanja i suprostavljanja tradicionalnom načinu života poslali u umobolnicu. Pustili su ga kada mu je bilo 20 godina, a u međuvremenu je bježao tri puta. Paolo Koeljo poslije je rekao "Nije da su me željeli povrijediti, jednostavno nisu znali šta da rade... Nisu to učinili da bi me uništili, nego da bi me spasili.
Po želji roditelja, Paolo Koeljo upisao se na fakultet prava i odustao od toga da postane pisac. Nakon godine dana napustio je fakultet i počeo putovati po južnoj Americi, sjevernoj Africi, Meksiku, i Evropi. Živio je kao hipik i uživao drogu. Po povratku u Brazil pisao je pjesme za Elis Reginu, Ritu Lee, i Raul Seixasa. Zbog tih pjesama, koje je vlada smatrala ljevičarskim i opasnim, 1974. je bio uhapšen i mučen. Iako je uspio zaraditi i proslaviti se pisanjem pjesama, 1986. se odlučio potpuno posvetiti pisanju romana. Preokret je nastao tokom učešća u obrednoj šetnji Put za Santijago (Road of Santiago de Compostela) u Španiji, što je i opisao u svom djelu Hodočašće.
Paolo Koeljo svaku novu knjigu počinje tek kada nađe bijelo pero u januaru neparne godine. To je vezano za njegovu prekretnicu da postane pisac. Dok je odgađao trajni prelazak na pisanje po povratku sa Puta za Santijago, rekao je "ukoliko danas nađem bijelo pero to je znak koji mi Bog šalje da počnem pisati novu knjigu". Pero je našao na prozoru prodavnice i počeo pisati taj dan.
0 komentar(a) :
Objavi komentar