

Tendencija je knjige, da se istakne u dovoljnoj meri ulazak srpskog naroda u evropsku zajednicu, da se obeleže teškoće s kojima se borio i napori koje je uložio, i da se, ukazujući uvek na iniciative i uticaje koji su dolazili sa strane, nađe ono što je bitno i trajno srpsko, i što je bilo pozitivno i konstruktivno. Istorija treba da pokaže, koje su to unutrašnje vrednosti i kakve vrste bile, što su uspele da nas održe kroz tolike vekove i kroz neverovatno teške krize. U knjizi nema nacionalnog samohvalisanja, ali ima nacionalne vere. Narod, koji je preturio tolike nevolje, u najtežim prilikama, nema razloga da se sada, ma u kom času, predaje malodušnosti. Knjiga je rađena sa svom naučničkom opreznošću, i uvek je imala pred očima samo istinu. Ta istina je ponekad neprijatna za pojedince ili pojedine skupine, ali ona se morala reći: bez istine nema prave istorije, a sem toga za one, kojima istorija treba da bude "učiteljica života", ona gubi svoj pravi značaj čim hoće da izvesne činjenice bilo prikrije, bilo izvrne. U našoj prošlosti ima toliko svetlog, lepog i velikog, da nas slabo i rđavo nema šta da uzbuđuje i ono čak dolazi kao dopuna velikom, da ga jače istakne.
Download
0 komentar(a) :
Objavi komentar