U toj zbirci pjesama na kajkavskom dijalektu Krleža je prikazao krvavo vrijeme feudalizma u Hrvatskoj, utonuvši u konfliktni svijet kmetova i gospode, kaputaša, kaštelana i vahtara. Ali “Balade” su i opora satira na režim kao takav, na nasilje i beznadnost “malog čovjeka”, ali i sjajan primjer tzv. galgenhumora, “humora ispod vješala”, gdje je upravo smijeh jedini odgovor na nepravdu kmetskog životarenja. Iako Krležina kajkavština u “Baladama”, kako je i sam pisac više puta isticao, ne postoji nigdje kao govorni jezik, nadahnuta mješavina izvora koje je Krleža upotrebljavao, od Belostenčeva “Gazophylaciuma”, preko kajkavskih pisaca 18. i 19. stoljeća, do suvremenih kajkavskih dijalekata, smatra se pravim spomenikom tom narječju hrvatskog jezika, a motivi iz zbirke ovjekovječeni su i u velikoj Hegedušićevoj skulpturi “Seljačka buna” u Gornjoj Stubici.
Download
0 komentar(a) :
Objavi komentar