Pjesni u smrt od razlicijeh
Dominko Zlatarić (Dubrovnik, 1558. - Dubrovnik, 1613.) dubrovački je renesansni pjesnik i prevoditelj.
Rodio se u uglednoj i vrlo bogatoj pučkoj obitelji, kao sin Žimuna (Mihova) Zlatarića i Frane, kćeri bogatog plemića Dominika Kladurobovića. Imao je brata Miha, časnika Jurja Zrinskog. Cvijeta i Nikolu te sestru Katu, koju je posmrtno opjevao.
Nakon završetka humanističke gimnazije, pohađao je Sveučilište u Padovi, gdje je učio govorništvo, filozofiju i građansko pravo. Od malena je učio talijanski i latinski, a u Padovi i grčki. Znanjem i ozbiljnošću odlikovao se toliko da su ga đaci 13. kolovoza 1579. godine izabrali za svojega rektora. U znak priznanja za uvođenje mira i reda medu đacima, Mletačka Republika imenovala ga je «zlatnim vitezom» (eliues auratis). Godine 1580. podignuta mu je kao rektoru na Padovanskom sveučilištu spomen-ploča.
Godine 1587. vratio se u Dubrovnik. Bavio se gospodarstvom i književnim radom na svojemu imanju u Cavtatu i Konavlima. Drugovao je s talijanskim i dubrovačkim pjesnicima te se divio renesansnoj ljepotici Cvijeti Zuzorić.
Stvaralaštvo
Pisao je dubrovačkim i talijanskim jezikom, sastavljao ljubavne, prigodne i refleksivne pjesme, no Zlatarić ostaje najznačajniji kao prevoditelj.
Zbirka Pjesni u smrt razlicijeh sastoji se od 137 lirskih, pretežno ljubavnih (105), pjesama pod utjecajem bembizma, a posmrtno ju je objavio njegov sin Miho Zlatarić. Tradicionalan je u formi, a najveću pažnju pridaje stihu i izražajnim stilskim sredstvima te teži svečanom i ozbiljnom. U zbirci se nalaze prijevodi s grčkog, talijanskog i latinskog te 26 izvornih pjesama. Bogatstvo izraza, majstorstvo i zvukovne kvalitete njegovih osmeraca i dvanaesteraca stavljaju Zlatarića u red najboljih lirika dubrovačke renesanse.
Download
0 komentar(a) :
Objavi komentar