Samo je poludjela zvijer mogla počiniti užasna umorstva koja Toronto drže u strahu. Žrtve su većinom mlade žene unakažene gotovo do neprepoznatljivosti. Dok policajci danonoćno istražuju zbunjujuće, krvave tragove, pitajući se hoće li njegova glad za krvlju ikada prestati, ubojica i dalje neumoljivo ubija.
Kad je naišao na tragove sivog vuka, farmer je zastao i zamislio se, jer već dugo vremena nije na svojoj zemlji vidio vučje tragove. Sad su se počeli vraćati. Zakon je nalagao da ih se više ne smije ubijati, a oni su se opet počinjali vraćati. Ništa čudno, pomislio je farmer. Vukovi su žilava sorta. Njemu osobno vukovi nikad nisu poklali stoku, no poznavao je ljude kojima jesu. Pošao je kući po svoju pušku. Zemlja je bila njegova. Možda je ubiti vuka i bilo protuzakonito, ali ga nije bilo briga. Zakon je ionako bio glup. Vratio se s puškom i počeo slijediti vučje tragove bez prevelikog entuzijazma.
Ako ga bude pronašao na svojoj zemlji, ubit će ga, no nije ga namjeravao ganjati od nemila do nedraga. Jednostavno se osjećao obaveznim uložiti bar mlaki napor ne bi li ga pronašao. Međutim, kad gaje pronašao, vuk je već bio mrtav. Njegove noge štrcale su u zrak, sive i ukočene poput stupova ograde, a tijelo mu je bilo užasno izgriženo. Farmer je pogledao mrtvog vuka i počešao se po vratu. Nije mogao vjerovati da mu je zapravo bilo žao životinje. Što je, do vraga, moglo učiniti ovakvo nešto jednom vuku, upitao se.
Download
0 komentar(a) :
Objavi komentar