Ritam smrti upoznaje nas s Kate Brannigan, privatnom detektivkom koja za Manschester čini ono što je V. I. Warshawski napravila na Chicago. Praveći uslugu poznaniku, Kate pristaje pronaći pjesnikinju Moiru Pollock i ta potraga je vodi u neke od najotrcanijih dijelova Leedsa i Bradforda.
Kunem se, jednoga dana ću ga ubiti. Koga to? Muškarca koji živi u stanu do mojega, Richarda Barclava, rock - novinara i tipa koji je u svojoj glavi još totalno dijete, eto koga. Spotakla sam se umorna preko praga svoga bungalova, ne žudeći ni za čim egzotičnijim od nekoliko sati sna, i pronašla Richardovu poruku. Kada kažem – pronašla, koristim taj izraz u ne baš doslovnom značenju.
Jedva da sam mogla ne vidjeti je. Bio ju je zalijepio ljepljivom trakom s unutarnje strane mojih staklenih unutarnjih vrata, kako bi to bila prva stvar koju ću vidjeti pri ulasku na verandu. Sablasno je bliještala prema meni, nalikujući poruci djeteta Djedu Božićnjaku, markerom ispisana širokim tiskanim slovima na poleđini materijala diskografske kompanije priređenoga za tisak. - Ne zaboravi - večeras je Jettov nastup i zabava poslije toga. Obvezatno dođi. Vidimo se u osam. - Obve'zatno - je bilo podcrtano tri puta, a - Ne zaboravi je - zgrčilo moje ruke u gestu davljenja.
Richard i ja smo ljubavnici samo devet mjeseci, a već sam naučila njegov jezik. Mogla bih napisati zbirku njegovih fraza.
Download
0 komentar(a) :
Objavi komentar