Fjodor Dostojevski pripada epohi klasičnog realizma u ruskoj književnosti. Njegovo književno stvaranje počinje romanima "Bedni ljudi"i "Dvojnik" - prvi je socijalni roman, a drugi prvi psihološki roman u ruskoj književnosti. Posle toga dolazi do velike pauze u njegovom stvaranju, jer je osuđen na desetogodišnju robiju i poslat u Sibir. Posle povratka sa robije intezivno stvara objavljujući knjigu za knjigom.NAJZNAČAJNIJA DELA SU: "Zapisi iz mrtvog doma", "Poniženi i uvređeni", "Zapisi iz podzemlja", "Zločin i kazna", "Idiot", "Zli dusi", "Mladić", "Braća Karamazovi" - vrhunac i sinteza romansijerske umetnosti Dostojevskog.
Dostojevski slika socijalnu nepravdu i čoveka kao njenu žrtvu. Njegovi ljudi su poniženi i uvređeni, ali ostaju ljudi, integralne ličnosti, svesni svoga ljudskoga dostojanstva. Ali Dostojevki nije samo romansijer i pripovedač, nego i mislilac i psiholog. Niče će za njega reći da je jedini mislilac od koga je nešto naučio, a Tomas Man ga vidi kao najvećeg psihologa u svetskoj književnosti. Alfred Adler je istakao da je Dostojevski pokazao bolje poznavanje psihologije od mnogih predstavnika psihologije kao nauke.
Dobro poznavanje ljudske prirode omogućilo je Dostojevskom da zasnuje moderan psiholoski roman i da u tom žanru da najbolja ostvarenja u svetskoj književnosti. Svi kvaliteti psihološkog romana najpotpunije su ostvareni u romanu "ZLOČIN I KAZNA".
0 komentar(a) :
Objavi komentar