WORD UP: TVORNICA MISLI 2 by B.B. KONG

WORD UP: TVORNICA MISLI 2 by B.B. KONG

„Očekujte nas!“

Ti!

Da ti, biće koje čitaš ovo, tebi se obraćam.

Što izvodiš, pa nećeš valjda gubiti vrijeme na čitanje ovog smeća, ajde pogledaj koliko dugo ćeš morati čitati, pa jesi li ti normalan?

Ti nisi u stanju održati koncentraciju toliko dugo, a ionako nema šanse da nešto novo naučiš pogotovo ne na ovaj način.

Preko članka koji nije napisan putem prosijedog djedice koji je prosipajuči životne mudrosti stekao autoritet da oplemeni životnu povijest, a nije napisana ni putem  Dr. Mr. Dipl. Ing. ili nekog drugog legalno tituliranog pojedinca kojima etiketa dodjeljuje pravo na govorenje svog mišljenja, a da ih drugi ozbiljno shvate,  zar ne?

Aha nije stvar u tome al nemaš vremena jel tako?

Da, razumijem da ti je prioritet visiti na društvenim mrežama, blejati u televiziju, igrati igrice, buljiti u sise i guzice, čitati žutu štampu, ili neki slični model mozga na pašu.

Nema se smisla opterećivati stvarima koje nisu namijenjene da budu zabavne, a koje si već odavno saznao.

Rekli su ti da su takve kakve jesu i ne želiš više razmišljati o nečemu što nema funkciju da zadovolji tvoje primatske potrebe.

Nisi ti kriv tako si odgojen i tako svijet funkcionira zar ne?

Što ako se pojavi tračak sumnje u dosadašnjem načinu promatranja na svijet koji te okružuje i nešto se promijeni, jer svi znaju da mali izvor svijetlosti u sobi punoj mraka svejedno stvara svijetlost, ali mali izvor mraka u sobi punoj svijetla neće učiniti nikakvu razliku, barem ne neku važnu.

Da li pišem gluposti? Možda.

Hoće li me neki radi pristupa i stvari o kojima pišem manje cijeniti ili možda ismijavati?

Vjerojatno, ali se ne zamaram takvim stvarima.

Dokle god mislim da imam pravo reći svoje mišljenje, do tad ću braniti taj dio svoje slobode svim mogućim sredstvima, jer tko si ako poklekneš pred vlastitom potragom za istinom zbog tuđih nametnutih pravila.

Iznošenje svoga mišljenja koje bi po pravu na slobodu svaki pojedinac morao imati, ne bi trebalo na nijedan način biti podliježno sankcijama drugog pojedinca, a da prouzrokuje reakciju uskraćivanja te ili nekih drugih sloboda osobe koja je iznijela svoje mišljenje.

Pojedinac ima pravo na vlastito mišljenje kao slobodna osoba, jedinka koja je jednako vrijedna svakom drugom biću na planeti od prvog udaha, samim činom rođenja.

Ukoliko bi drugi pojedinac nazovimo ga „ugroženi subjekt“ uspio dokazati da je pojedinac iznio laž o njemu ili o spornoj temi, stvar bi se trebala riješavati javnom isprikom i priznanjem greške, te edukacijom osobe koja je iznijela netočnu tvrdnju u nastojanju da se suglasno riješi nastali nesporazum i dopusti daljnji sociološki razvoj i napredovanje toka svijesti.

Utopija i glupost zar ne?

Ili možda nije?

Zar riječ pojedinca stvarno više ništa ne vrijedi?

Zar je društvo spalo toliko nisko da se povjerenje temelji na statistikama i iščitavanjima istih u svoju korist, pokušavajući nadmudriti zacrtani sustav ponašanja? Mislim da jednim velikim dijelom da, ali ako gledamo na religije koje i dalje dominiraju u svijetu, reklo bi se da ljudi itekako vjeruju drugima na riječ, jer uz toliko iznešenih konkretnih nepobitnih anti-religijskih dokaza i dalje prevelik broj uspavanih duša slijepo podržavaju religije jer se boje.

Također se boje priznati da je stvarna povijest alterirana, jer bi se u tom slučaju morali suočiti s činjenicom da su im cijeli život lagali ljudi koji ih „vode“, a oni su vjerovali da ih oni odabiru i da zapravo utječu na stvari u svom okruženju, ergo, na svoj život.

Boje se priznati da su proveli živote vjerujući drugima koji su ih od rođenja označili brojevima, oblikovali, prilagođavali, sortirali, kupili, prodali i odbacili, jer tko zna možda bi se osjetili kao najobičniji komad robe. Možda bi trebali prihvatiti da su bili robovi neznanja kroz prevelik broj godina uspavane svijesti, al oni na to jednostavno nisu spremni.

Nije im lako prihvatiti informaciju da su im od rođenja dodjeljivane uloge i kriteriji koje moraju zadovoljiti ako žele sudjelovati i preživjeti u predstavi zvanoj život.

Ovo što pišem ionako veliki broj ljudi neće vidjeti, ni shvatiti, niti se potruditi razumjeti zašto ja to pišem, mislim, osjećam, nego će sve odbaciti u startu, jer im nije nametnuto putem standardnog načina oblikovanja javnosti.

Odašiljanjem signala zatupljenja i umne paralize preko javnih medija u vlasništvu korporativnih sila. Koje informiraju svijet o onom o čemu oni žele i drže ih u uvjerenju koje žele stvoriti, da bi i dalje mogli ne ometano vaditi med iz košnica, dok male pčelice vrijedno rade što tiše to bolje, jer u protivnom ako puno zuje netko bi ih mogao primijetiti, a dobili su instrukcije da to nije poželjno ponašanje.

Da li ovo zvuči kao teorija zavjere? Idemo napraviti mali test. Otvorite oči i pogledajte oko sebe, te uključite ostala osjetila i promotrite sadašnjost. Sada samo zamislite kakvu budučnost vidite.

Vidite li i dalje ljude koji će biti na vrhu i ljude koji će biti na dnu ili smatrate da bi svi ljudi trebali imati ista prava?

Tko su uopće ti ljudi na vrhu koji smatraju da su bolji od svih ostalih?

Tisućljeća  namještanja događaja i izmišljanja zapisane povijesti su ostavile previše traga na ljudskoj svijesti, definicijama slobode i prihvaćanju uvjetovanih pravila preko svežanja tintom natopljenih podloga.

Okovi su postajali sve veći, ali i nevidljiviji, jer su viši oblici svijesti odlučili zadržati prednost i ne prenijeti  ostalima novo stečeno znanje i taj jedan te isti scenarij se događa od kad su stvorili dva pojma koja su razdijelila cijeli svijet. Pojam dobra i pojam zla.

U prenesenom značenju pojam u pravu i pojam u krivu, te odlučili sami odrediti priču koja će upravljati svijetom baziranu na njihovim pravilima.

Od toga se razvilo toliko kategoriziranja, etiketiranja i ideologija koje ljudima određuju pravila života bez da ikad preispitaju svoj individualni put, te taj isti obrazac ponašanja nastavljaju uvjetovati svom potomstvu, te ga sistematski pokušavaju prenositi na buduće generacije.

Meni je osobno nevjerojatno prisustvovati u svijetu u kojem se toliko primitivnih rituala i dalje odvija. Gledati kako se obični ljudi proglašavaju božanskim posrednicima, te štuju i prinose žrtve nevidljivim bogovima da bi na kraju života otišli u raj. Iskreno se nadam da nam se buduće generacije neće previše smijati kad budu gledali na ovaj dio povijesti, koji iz nekog razloga uporno ponavlja jedne te iste greške neovisno o tolikom broju svjesnih ljudi kojih je očito sve više, ali kao da nije dovoljno da se stvori ta podsvijesna kritična masa.

Da nova energija okupa svijest i da napokon krenemo dalje.

Okrenemo tu veliku i tešku stranicu povijesti u kojoj je grabljiva manjina uvjerila većinu da su poslani od bogova. Da su pametniji, vredniji od svih ostalih i da zato trebaju biti na vrhu piramide, te im taj položaj omogućava nasljedstvo, prezime i količina vlasničkog udjela u svijetu i taj scenarij su samo nastavili prenositi s koljena na koljeno.

Kao da je stvorena nekakva samoodrživa laž čije postojanje osigurava imaginarno prihvaćenu sredinu uvjetovanu nadogradnjama i doslovno kameleonskim oblikovanjem same sebe do momenta gdje je toliko postojana da je samo sumnjanje u nju proglašeno kao ludost, jer je puno lakše održavati red nad masom koja ima uvjetovana pravila postojanja.

Napisana od onih koji su prvi doživjeli susret s višim oblikom svijesti i odlučili novo stečenu spoznaju iskoristiti za vlastitu korist pretvorivši se u bogove.

Sad smo tu gdje jesmo.

Stvari su teške, svijet je došao do krajnje točke u svim mogućim aspektima koje ja osobno mogu percipitrati svojim osjetilima. Iscrpljene su energetske točke napajanja i planet traži rješenje.

Također se nalazimo na rubu novog svjetskog oružanog rata, a naglašavam oružanog jer osobno smatram da se svjetski ekonomski ratovi konstantno odvijaju iako većina populacije nije niti svjesna toga.

Svi se brinu oko nuklearnih bomba i trećeg po povijesti zapisanog  svjetskog rata, a neinformirani su o najnovijim tehnologijama i metodama daleko naprednijim  i efektnijim od nuklearnog oružja.

Većina ni ne shvaća što se zapravo događa po pitanju ekonomsko oružanog zaraćivanja i dominiranja nad zemaljskim resursima.

Niti se pitaju neka u ovom području naj banalnija pitanja kao npr. zašto određene zemlje zahtijevaju titulu dominatora, zašto napadaju toliko stranih zemalja i „uvode red“, načini na koje to rade, ekonomske prijetnje i embarga koja im plasiraju, načine na koji osvajaju tuđi teritorij, te sustav reorganiziranja i asimiliranja društva, kulture i nametanja novih ekonomskih pravila i životnih standarda.

Ne pitaju se zašto se u cijelom svijetu pojavio građanski pokret za otpor pod sloganom: „mi smo 99%“ i što oni zapravo traže.

Ne pitaju se što grupa „Anonymous“ pokušava napraviti i kakva je njihova uloga u tome.

Navikli su živjeti u okvirima korporativnih medija koji im ispiru mozgove dnevnom dozom gluposti u toliko jakom koncentratu da prikrivaju druge bitne vibracije, te ih tako drže točno tamo gdje žele. Udobno zavaljene u svojim foteljama ili nekim drugim objektima u kojima odmaraju svoje umorne guzice, izmanipulirana srca i paralizirane mozgove, te im šalju podsvjesni signal da nije sigurno prekoračiti van granice kutije prividne stvarnosti u koju su se uvukli jer bi se moglo dogodit „nešto“ van očekivanja.

Doza straha koja se plasira svakodnevno ih je uvjerila da će to „nešto“ u većini slučajeva biti negativno, ako naprave suprotno od onog što im je rečeno, te oni kao pravi poslušni robovi svoju zadaću odrađuju više nego uspješno.

Ali, što kada se djelići svijesti probude?

Kada se niti počnu sve čvršće i brže povezivati i kada slika počne dobivati sve kristalniji izgled.

Izoštri se fokus i vidi se novi dio slagalicekoji traži svoje mjesto u puzzli života.

Da li ćete se praviti gluhi, slijepi i nijemi?

Na kraju vi možete znati da ste svjesni.

Možete stvarno biti svjesni, ali pitanje je koliko ste zapravo svjesni da dođete do zaključka da je vrijeme da se pokrenete i poduzmete nešto po pitanju toga svega što znate i podijelite znanje.

Na glas, bez smatranja da radite nešto pogrešno samo zato šta bi vas netko radi toga mogao gledati drugačije.

Počinješ li shvaćati o čemu pričam, ti biće s početka priče.

Stvoreni su određeni pojmovi koji su krivci za svu nepravdu na svijetu, kao što sam već spomenuo prije.

Iskoristili su instiktivni strah od mraka da ga personificiraju sa zlom i pojam svijetla da ga povežu sa dobrotom. Iz toga su samo nastavili slagati niz: pravo i krivo, bog i vrag, desno i lijevo itd. , pritom stvarajući pravila koja su im odgovarala za sebičnu korist, a kao nusproizvod stvorenih razlika kroz povijest su proizašle vladavine, klasne razlike, svjetske sile, korporacije, religijske tvorevine itd itd.

Ali najvažniju stvar zaboravljamo iz nekog razloga.

Što su sve ti pojmovi proizašli kroz povijest?

Najobičnije organizirane skupine ljudi, koje imaju svoju hijerarhiju.

Tko je onda kriv za svu nepravdu na svijetu?

Ljudi?

Da, tako je, nemilosrdni, krvožedni ljudi, bez razvoja emocionalne inteligencije, s izraženim primatskim osobinama ubij ili budi ubiven i instruiranim dominantnim lijevim dijelom mozga koji im je uskratio prirodnu dualnost, ili su možda jednostavno samo kukavice.

Stisnute u strahu, boje se dignuti glas za nešto šta im sva osjetila govore da je prirodno, ali usađeni model ponašanja obavlja blokadu čiste svjesne reakcije, jer su puni strahova.
Pritom ne mislim samo na ljude iza zavjesa koji drže svijet u privatnom posjedu i igraju se bogova u kapitalističkom svijetu u kojem je novac ideal i simbol kapitalističke religije, koja je osnova onog što danas nazivamo moderna civilizacija.

Ne mislim samo na vlade koje izvršavaju odredbe koje dobiju od nadređenih, ne mislim samo na korporacije , ni na kompletni model modernih civilizacija koje se u stvorenom sustavu ponašaju kao kolonizatori.

Nisu kriva ni oružja, nije kriv novac, ni nijedan predmet.

Krivi su ljudi!

Ljudi koji služe u svim oblicima hijerarhije unutar prodanog svijeta, jer žele svoj dio novca.

Žele svoj nedosanjani san, da budu kao i njihovi gospodari.

Da budu što više, imaju što više i nikad im ga nije dovoljno, a ostali se slade njihovim mrvicama i čekaju bolje dane.

Nametnuta iluzija sreće kroz novac je puno dublja nego što se misli, jer svi histerično žele novac.

Stvorili smo bolesnu okolinu u kojoj novac kupuje duše koje pate za materijalnim dobrima da upotpune vlastitu emocionalnu nestabilnost, a potragu za višim ciljem, izražavanjem individualnih talenata i širenjem kolektivne svijesti smo proglasili ludošću.

Svi samo žele divljenje okoline, materijalne bezvezarije koje će olakšati život i donijeti im od rođenja prisilno usađeni osjećaj vrijednosti koji se mjeri sa imovinskim statusom.

Radi novca rade poslove za koje se uopće ne pitaju kako utječu na druge, niti jeli ih oni vole raditi.

Samo je bitno da imaju novca i da odrađuju svoju ulogu u mravinjaku da bi preživjeli.

Zar smo još uvijek na razini evolucije u kojoj se međusobno borimo za preživljavanje kao divlje životinje?

Zar još uvijek imamo predatore i pljen?

Moderna džungla nikad nije bila surovija i vrijeme je da otvorite oči šire nego ikad.

Nema više isprika za neinformiranost i neznanje, te za prebacivanje odgovornosti na druge, jer je sve dostupnije nego ikad. Protok informacija je nevjerojatan i sve što trebate je izaći iz stada, izviriti i pogledati što se krije van zacrtanih okvira za koji većina vjeruje da su stvarni.

Prihvaćanje većine nije nikakav argument za istinitost nekog stava i ja ne smatram da sam nešto prepametan i da iman svo znanje koje me kvalificira kao nepogrešiv izvor znanja,  te sigurno postoje puno puno kompetentnija bića za ispunjavanje takve funkcije, ali ovo stanje svijesti i trenutno znanje koje posjedujem me na neki način obavezuje da kažem što mislim i kanaliziram to onima koji žele slušati, razmišljati o tome, te izvući svoj zaključak na kraju priče.

Jer ovo je priča u kojoj smo svi dio razmjene vibracija, svak na neki način utječe na sve i pojedinac je stvarno dovoljan za pokreniti velike stvari ako mu je namjera toliko iskrena da zrači jače od ostalih zvijezda u ovom našem malom svemiru.

Ideja je moćno oružje, mašta je neograničena, svak stvara svoju istinu, te je pitanje samo koliko si stvarno svjestan svega da možeš iskrenu pozitivnu misao pretvoriti u stvarnost.

Svi smo mi „99%“!

Svi smo mi „Anonymous“!

Svi želimo biti slobodni!

Dosta smo vas gledali.

Očekujte nas!

by B.B.Kong.