Tomas Man: Čarobni breg

Roman Čarobni brijeg je tzv. roman - rijeka, jer u tančine opisuje procese (umotavanje u deku, doručak) i razmišljanja koja se odnose na stručne ideje (filozofija). On je takođe i roman - esej jer daje filozofski pogled na obične životne teme. Osnovu romana čine dijalozi i rasprave Setembrinija i Nafte u koje povremeno uključuje Kastorp, te vrijeme kao glavni motiv. "Ovdje se naprosto igraju vremenom, prosto da ne vjeruješ. Tri nedjelje su za njih kao jedan dan." Ovo je rekao Hans Kastorp kada je došao u Berghof sanatorijum u posjetu rođaku Joakimu. Joakim Cimsen smatra da na brijegu vrijeme ne postoji, već da je samo "presipanje iz šupljeg u prazno". Život na brijegu je za njega negacija stvarnost. Ovo djelo postavlja mnogo filozofskih pitanja, naročito pitanja preživljavanja i nadživljavanja smrti, bolesti i prolaznosti. Tome u romanu mnogi posustaju počevsi od gdina Albina koji drži pištolj pri ruci, ako mu dosadi život, preko Menera Peperkorna, koji se ubija otrovom, pa do Nafte koji u dvoboju izvršava samoubistvo.

Život na čarobnom brijegu sastoji se od ležanja na balkonu, boravka u trpezariji, mjerenja temperature, te odlaska u šetnju. Hansov život je pomalo bio drugačiji, jer je on redovno odlazio u posjete Setembriniju i Nafti i, za razliku od drugih, je bio zaljubljen u Klavdiju Sosa koja ga je podsjećala na dječaka Hipea iz njegovog djetinjstva. On joj je na Valpurginu noć, na maskaradi izjavio ljubav, a ona njemu da odlazi. Na odlasku joj je poklonio svoj "unutrašnji portret" - rentgen sliku. Još jedno mjesto gdje su se svi okupljali bila su predavanja dr Krokovskog, najčešće predavanja o ljubavi, telepatiji, hipnozi, tumačenju sna. U roman pisac uvodi fantastično u onom trenutku kada su uz Elinu pomoć prizivali duhove. Prvi se javio pjesnik Holger koji im je recitovao pjesme. Na seansi su puštali muziku sa ploča koje su dobili na poklon. Za vrijeme pojavljivanja ploče Faust Hans je prizvao Joakima, da bi se na kraju pokajao i molio ga za oprost.

Roman završava potpunim preobražajem Hansa Kastorpa. On mijenja svoje navike : prestao je da puši Mariju Mancini i počeo Zakletvu na Ripliju. Za njega je stalo vrijeme simboličnim prestankom rada njegovog sata, odlazi u rat ali ne zlovoljan već pjevajući. Preobrazio se u novu ličnost zahvaljujući boravku u Berghofu i ljudima sa kojima je tamo bio.