Ksaver Šandor Gjalski stvara na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, dakle u razdoblju koje je u stilsko – formacijskom smislu obilježeno procesom prelaska iz epohe realizma u razdoblje moderne.
Književno stvaranje, hrvatski realisti, shvatili su kao potrebu i nužnost da se umjetničkom riječju progovori o aktualnim društvenim i političkim događajima u Hrvatskoj. Zato su teme propadanja plemstva, problem odnosa selo – grad, te nacionalna motivika najučestalije u razdoblju realizma. “Glavni likovi su uglavnom tipični junaci – nosioci određenih ideja, a tek u drugoj fazi realizma (90-ih godina 20. stoljeća) počinju se javljati tendencije razbijanja tzv. kolektivnih tema i tipičnih junaka, zatim prikazivanja protagonista romana ili pripovijedaka samo kao personifikacija političkih, nacionalnih i staleških ideja, a sve se više socijalna ili nacionalna motivacija postupaka junaka zamjenjuje psihološkom motivacijom u smislu analize literarnog lika kao individualne ličnosti, odnosno kao karaktera u razvoju. Prijelaz dvaju stoljeća obilježen je naletom, nove, mlade generacije koja se školovala po Europi, donoseći nam odjeke impresionizma i simbolizma.”
Modernisti napuštaju društvenu tematiku; oni pokušavaju prodrijeti u unutrašnjost čovjekove ličnosti, u njegovu dušu, stoga oni napuštaju i realističke forme (pripovijetke i romani), te nastupaju kratke priče, crtice i poezija.
Download
0 komentar(a) :
Objavi komentar