Činjenica je da se sve ljudske strasti, i »dobre« i »zle«, mogu shvatiti kao čovjekov pokušaj da nađe nekakav smisao u životu. Preobrazba je moguća samo ako je on u stanju »preobraziti sebe«, na nov način tražiti smisao života mobilizirajući strasti koje unapređuju život i tako doživljavajući osjećaj vitalnosti i integracije superioran prethodnome. Ako se to ne dogodi, on može biti pripitomljen, ali ne i izliječen. Iako strasti koje unapređuju život vode većem osjećaju snage, radosti, integracije i vitalnosti nego destruktivnost i okrutnost, i ove druge su moguća reakcija na probleme ljudske egzistencije, čak je i najveći sadist ljudsko biće u istoj mjeri kao i svetac. Možemo ga smatrati izopačenim, bo¬ lesnim bićem, kojem nije uspjelo naći bolji odgovor na izazov vlastitog postojanja kao ljudskog bića, što je i točno; možemo ga nazvati i čovjekom koji je izabrao krivi put ka svom spasenju.
Ova razmatranja ni u kom slučaju ne znače da destruktivnost i okrutnost nisu zle i pokvarene; one samo podrazumijevaju da su mane nešto ljudsko. One jesu destruktivne za život, za tijelo, za duh, destruktivne ne samo za žrtvu već i za uništavatelja samog. One sačinjavaju paradoks: prikazuju život okrenut protiv sebe samog u nastojanju da se nađe njegov smisao.One su jedina prava nastranost. Shvatiti ih ne znači i ispričati ih. Ali dok ih ne shvatimo, ne možemo spoznati kako mogu biti smanjene i koji činioci utječu na njihov porast.
Takvo razumijevanje je naročito važno danas kada se osjetljivost prema destruktivnosti-okrutnosti naglo smanjuje, a nekrofilija, privlačnost svega što je mrtvo, što se raspada, što nema u sebi života, što je mehaničko, raste svugdje u našem kibernetičkom industrijskom društvu. Duh nekrofilije po prvi put je izrazio u literarnom obliku F. T. Marinetti u svom Futurističkom Manifestu1909. Ista sklonost primjećuje se u većem dijelu slikarstva i literature posljednjih desetljeća koji izražava posebno divljenje svemu što se raspada, što je neživo, destruktivno i mehaničko. Falangistički moto »Živjela smrt« prijeti da postane trajno pravilo društva u kojem osvajanje prirode strojevima sačinjava srž napretka, gdje čovjek postaje samo privjesak stroju.
Download
0 komentar(a) :
Objavi komentar