Napoleon naglo prestade koračati po sobi i stane pred Marijanu. Zimomorno sklupčana u velikom naslonjaču kraj vatre, zatvorenih očiju, mlada žena olakšano uzdahne. Odsječeni ritmički koraci, iako prigušeni debelim tepihom, bolno su joj dirali živce i odjekivali u glavi. Te je večeri doživjela previše uzbuđenja pa je sasma klonula; da nije bilo glavobolje, ne bi bila ni potpuno svjesna da još živi. Već sam prvi nastup na pozornici kazališta Feydeau bio je uzbudljiv i plašio ju je, a onda se upravo neshvatljivo u loži kraj pozornice pojavio čovjek koga je smatrala mrtvim misleći da ga je ubila... Pa njegov neprotumačiv nestanak! To bi potreslo i snažniji organizam no što je njezin!
Svladavši se otvori oči i vidi da je Napoleon promatra zabrinuta lica, držeći ruke na križima. No, je li zaista bio zabrinut ili samo nezadovoljan? Pod petom njegove otmjene cipele sa srebrnom kopčom u tepihu nježnih boja nastala je udubina, a po lakom drhtanju tankih nosnica i čeličnom sjaju u modrim očima moglo se naslutiti da u njemu kipti bijes. Marijana se zapita, stoji li pred njom njezin ljubavnik, car ili istražni sudac. Ima već deset minuta štono je nahrupio poput vihora, a da nije pitao bogzna što, no mlada je žena pogađala pitanja koja će doći.
Download
0 komentar(a) :
Objavi komentar