Uz zvuk trube kočija se probije kroz vrata što vode od Aixa i uleti u uske i mračne uličice starog dijela Avignona. Na nebu još visoko sunce zlatilo je bedeme jasno ocrtavajući nazubljene rubove četvrtaste kule i u blijesku se odbijalo od mirne površine rijeke čija je žuta voda protkala bez žurbe ispod sačuvanih lukova starog i napola porušenog mosta Saint-Benezet. Na najvišoj kuli ogromne papske palače poput zvijezde je blistao Bogorodičin kip. Da bi bolje vidjela, Marijana je spustila prašnjavo staklo prozora i s užitkom udisala topli zrak prožet svim dahovima Provanse u kojima su se miješali mirisi masline, lipe i ružmarina.
Prije petnaest dana je napustila Luku. U početku je putovala cestom što vodi uz samo more a zatim dolinom rijeke Rhone. Putovalo se samo za vidjela da se ne bi izmorilo Marijanu koja je bila gotovo u četvrtom mjesecu trudnoće te je zbog toga trebalo biti malko na oprezu, osim toga nastojalo se da se ne izmori konje. Valja reći da kočiju nije vukla poštanska kljusad, već četiri uznosita hata iz konjušnice Sant'Anna. Na dan se prevaljivalo otprilike deset milja, a na večer se zaustavljalo u nekom od usputnih konačišta.
Download
0 komentar(a) :
Objavi komentar