Ronila sam uz obalu Punte Eugenije, u hladnoj modroj vodi iznad Isle Natividad, kad se kroz sloj algi probio sivi kit. Kretao se poput vlaka koji se približava u korov zaraslom križanju. Mislila sam da mu se neću stići maknuti s puta, ali u posljednjem trenutku skrenuo je devedeset stupnjeva i koso se uzdigao. Podigla sam pogled i vidjela dvanaest metara živog tkiva, pluća veličine volkswagena, srca teškog 120 kila koje tuče devet puta na minutu. Bila sam po cijelom svijetu i vidjela tisuće kitova, ali me nikad nisu prestali ispunjavati strahopoštovanjem. A to je pomalo neobično s obzirom na moju struku - ja sam setologinja, stručnjakinja za proučavanje Eschrichtiusa gibbosusa – sivog kita.
Download
0 komentar(a) :
Objavi komentar