Erich Fromm - Kriza psihoanalize
Analitička socijalna psihologija i društvena teorija

Psihoanaliza je prirodoznanstvena, materijalistička psihologija. Ona ukazuje na nagone i potrebe kao pokretače čovječjeg ponašanja. Ti nagoni potječu od fiziološki ukorijenjenih pokretača, koji se ne mogu neposredno promatrati. Psihoanaliza je pokazala da je čovječja svjesna psihička aktivnost samo relativno malen dio njegova psihičkog života i da su mnogi odlučujući impulsi psihičkog ponašanja nesvjesni. Ona je uspješno demaskirala individualne i kolektivne ideologije kao izraz izvjesnih specifičnih želja i potreba ukorijenjenih u nagonima i otkrila da su naši »moralni« i idealni motivi donekle prikriveni i racionalizirani izraz nagona.

Potpuno u skladu s popularnom podjelom nagona na glad i ljubav, Freud je prvotno pretpostavio da kao realni pokretači čovječjeg psihičkog života djeluju dvije grupe nagona: nagon za samoodržanjem i spolni nagon.2 On je označio energiju sadržanu u spolnim nagonima kao libido*, a psihičke procese koji proizlaze iz te energije libidinoznim. Što se spolnih nagona tiče Freud je proširio uobičajenu upotrebu ovog pojma i pridodao mu sve porive koji su poput genitalnih impulsa fizički uvjetovani, povezani s tjelesnim erogenim zonama i zahtijevaju opuštanje napetosti koje pruža zadovoljstvo.

Download

0 komentar(a) :

Objavi komentar